Dr. sc. IGOR RUDAN:
Središnje pitanje vezano uz epidemiju novog koronavirusa i bolesti COVID-19, koje je pokazalo svu dubinu nerazumijevanja epidemiološke struke u javnosti i medijima, jest pitanje: koliko je, zapravo, smrtonosan novi koronavirus, kao i je li gori od teže gripe ili ne?
Od samog početka ove pandemije ima ljudi koji tvrde da je novi koronavirus bolest koja je blaža i manje opasna od gripe, ali i onih koji govore da je znatno opasniji od gripe. Neki mediji, u svom potpunom nerazumijevanju ovoga pitanja, počeli su objavljivati da je novi koronavirus "čak i 20 ili 30 puta smrtonosniji" od virusa gripe.
Danas je ovo središnje pitanje napokon eksplodiralo i u svjetskim medijima, jer je WHO objavila "da je oko 3.4% zaraženih umrlo". To medijima i javnosti zvuči zastrašujuće, iako sam u "Nedjeljom u 2" pokušao objasniti zašto to još uvijek nije zastrašujuće, kao i zašto niti brojka od 7% ne bi trebala biti zastrašujuća za sve nas, te zašto čak ni takva stopa ne bi uzrokovala bitno više smrti nego gripa. Ova objavljena stopa je dvostruko manja od 7%, što je, znači, čak i dobra vijest.
Na istom tragu kao i ja nedavno u "Nedjeljom u 2", danas se javno oglasio i predsjednik SAD-a, Donald Trump, koji je rekao kako je broj kojeg je objavila WHO "pogrešan". Rekao je da je razgovarao s ljudima koji o tome nešto znaju i da je njegov dojam da je taj broj svakako ispod 1%, ako ne i znatno manji. To sam točno i ja rekao u emisiji kod Ace - dao sam konzervativnu procjenu na 0.5 do 1%, uz mogućnost da bude i bitno manji.
Vidite kako je život nepredvidiv - danas sam javno ujedinjen u mišljenju s Trumpom, a naizgled protiv WHO-a. Iako samo naizgled, jer vidjet ćete da su i Trump i WHO u pravu, svatko na svoj način. To će vam pokazati i koliko je, zbog nerazumijevanja ove struke, medijima danas teško pratiti što se zapravo zbiva.
Iako sam mnoge od ovih razmatranja čuvao za svoj intervju u nedjelju za Nenada Jarića Dauenhauera, razvoj događanja u svijetu tjera me da neke dijelove svog intervjua ubrzano objavim ovdje, u najkraćim crtama. Dakle, najprije trebate znati da se u počecima svake virusne epidemije virus još uvijek muči skočiti na ljude, pa će birati one s oslabljenim imunološkim sustavom, koji će ga teže odbaciti. Zbog toga su prvi pacijenti nerijetko ljudi koji su ili stariji, ili već imaju neke bolesti koje ih čine ranjivijim. Oni završavaju u bolnici, gdje u tom trenutku nitko ne sumnja na epidemijski potencijal njihove upale pluća.
Zatim se od njih zaraze drugi bolnički pacijenti, a i poneki zdravstveni djelatnici. Ovi potonji zatim bolest prošire i na ostale pacijente u bolnici - vrlo osjetljive ljude, starije, bolesnike koji se liječe od teških bolesti. Zbog tog razloga je u početku udio umrlih među svim oboljelima jako visok. Tako je počelo u Wuhanu, a potpuno jednako i u Italiji - umirali su zaraženi po bolnicama, pretežno vrlo stari i bolesni ljudi.
U međuvremenu, virus se počeo širiti i među općom, tj. izvanbolničkom populacijom. Zaražavao je mnoge ljude koji su inače zdravi, te im se sve bolje prilagođavao. Velik broj tih ljudi mislio je da ima prehladu, gripicu, a možda i težu gripu, koju je preležao kod kuće ili je jednostavno prehodao. Samo oni rijetki koji su se s temperaturom i simptomima borili dulje od 8 ili 9 dana tražili su pomoć u bolnici u Wuhanu. To je stoga što u Kini tipično ne postoji primarna zdravstvena zaštita i obiteljska medicina kakvom je mi poznajemo, već postoje goleme bolnice u njihovim ogromnim gradovima poput Wuhana gdje se oboljeli javljaju izravno.
S obzirom da je u Wuhanu u vrijeme početka epidemije bila i sezona prave gripe, kao i da se pročulo da se u bolnicama nešto čudno događa i da ljudi masovno umiru, razumije se da su mnogi s koronavirusom ostajali doma, ne želeći ići u bolnicu testirati se na koronavirus, kad je tamo naizgled vrlo smrtonosta epidemija.
Epidemija je u početku izgledala još i opasnijom jer je stvorila velik pritisak na jedinice intenzivne skrbi, koje su ovu zarazu dočekale nepripremljene, pa svi teško oboljeli nisu mogli dobiti intenzivnu skrb i to je dodatno povisilo stopu smrtnosti u početku epidemije. Zato su Kinezi i krenuli graditi brzo nove bolnice - kako bi tamo imali dovoljan kapacitet za pružanje intenzivne skrbi, te kako bi makli zaražene od ostalih teško oboljelih, koji su najrizičniji da i umru ako se zaraze. Temeljem ovih navoda, treba shvatiti da je UKUPNI broj zaraženih od COVID-19 u Wuhanu bio puno veći no što zdravstvene statistike POTVRĐENO zaraženih to pokazuju.
Naime, POTVRĐENO zaraženi su samo oni oboljeli od koronavirusa koji su na kraju morali doći u bolnicu i tamo su bili testirani. Oni ni po čemu nisu reprezentativni, i njihove stope smrtnosti ne može se preslikati, čak niti na populaciju UKUPNO zaraženih od koronavirusa u Wuhanu, a kamoli na cjelokupnu populaciju Wuhana - tj., zaražene i nezaražene. Zbog toga, potpuno je pogrešno gledati na internetu broj potvrđeno zaraženih i broj umrlih, pa dijeliti broj umrlih s brojem potvrđeno zaraženih i izvlačiti iz toga bilo kakve zaključke.
Naime, pritom su potpuno pogrešni i brojnik i nazivnik. Čak i smrti u brojniku su pogrešne, jer ako pratite potvrđeno zaražene i umrle u "realnom vremenu", tj. dan po dan, razumije se da jako puno zaraženih još uopće nije imalo šansu ozdraviti ili pak umrijeti. Ljudi na intenzivnoj njezi umirat će još danima, tjednima, možda i mjesecima, pa će vam se zbog toga broj umrlih u brojniku vremenom povećavati na onaj broj zaraženih koji do danas već imate. Time vaša stopa smrtnosti "umrli kroz potvrđeno zaraženi" neće onda više biti 2% ili 3%, nego može vremenom rasti, možda i na 7%. Zbog toga reći da je "3% ili 4% do sada potvrđeno zaraženih umrlo" zapravo nije pogrešno samo po sebi, a to je WHO učinila.
Ali ono što je propustila učiniti jest reći koliko je ta stopa smrtnosti među POTVRĐENO zaraženima potpuno nereprezentativna za stopu smrtnosti među UKUPNO zaraženima, koja je znatno, znatno manja. Ne bi me, kao epidemiologa, iznenadilo da je 10 puta manja. Zapravo, ne bi me iznenadilo čak ni da je i 50 puta manja. A to bi je učinilo MANJE smrtonosnom i opasnom čak i od obične gripe.
Ali, s obzirom da je virus nov i nepoznat, moram dopustiti i mogućnost da je nešto opasniji, te da je stopa umrlih među potvrđeno zaraženima možda samo 3-5 puta manja od stope umrlih među ukupno zaraženima. Jedino što sam sasvim siguran jest da broj POTVRĐENO zaraženih sigurno nije jednak broju UKUPNO zaraženih u Wuhanu. A trenutne ukupne svjetske brojke za COVID-19 su i dalje u velikoj većini slučajeva određene onime što se događalo u Wuhanu u početku epidemije, jer više od dvije trećine slučajeva u svijetu čak i na današnji dan još uvijek potječe iz Wuhana.
Zato sam u emisiji "Nedjeljom u 2" već objasnio da nam stopa smrtnosti među POTVRĐENO zaraženima nije toliko važna, već bi trebalo znati stopu smrtnosti među UKUPNO zaraženima. Nju, međutim, nitko trenutno ne može znati, jer bi za to trebalo provesti testiranje među nasumično izabranih barem 10,000 ili još bolje 100,000 stanovnika Wuhana, pa onda otkriti prisutnost protutijela protiv koronavirusa, i po tome bismo znali koliki udio ljudi ga je prebolio, a da se nikada nije javio liječniku.
Te studije do sada nitko nije proveo, jer zdravstveni sustav bio je preokupiran dijagnozom koronavirusa po bolnicama i mučio se čak i s time. Sada je poznato da tijekom nekih dana epidemije, dok se razbuktavala, nije bilo dovoljno testova za sve koji su se javljali sa simptomima. Zbog svega navedenog, predsjednik SAD-a Donald Trump ima najvjerojatnije pravo kada kaže da je taj broj svakako manji od 1%, a vjeruje da bi mogao biti i puno manji od 1%. Sve što znamo o epidemiologiji i prethodnim pandemijama govori nam da bi doista trebalo biti tako.
Stoga bi ova nova bolest i dalje, temeljem svih raspoloživih podataka, mogla biti lakša od obične gripe i odnijeti manji broj žrtava - možda čak i znatno manji. U emisiji "Nedjeljom u 2" objasnio sam i nekoliko dodatnih razloga zašto se nikakav stvaran postotak umrlih među svim zaraženima, bio on 1% ili 0.1%, ne bi trebao projicirati na cjelokupno stanovništvo neke države kako bi se procijenio moguć broj žrtava.
Prvi razlog je što virus zahvaća pretežno stariji dio stanovništva, pa se ta stopa, kad je jednom budemo znali - a trenutno je nitko ne može znati - može projicirati na stariji dio, ali ne i na mlade i djecu, jer njihove su stope još i znatno manje.
Drugi razlog je što se neće svi zaraziti. Virus neće uspjeti zaraziti baš svakog od nas zbog naše zemljopisne raštrkanosti u mnoga manja mjesta i naselja, a u velik broj njih nikada neće ni ući nitko zaražen. Tome će dodatno pridonijeti i protuepidemijske mjere i izolacija oboljelih.
Zatim, kako se ljudi budu zaražavali i ozdravljivali, stjecat će imunost na virus, pa će virus imati sve manji broj ljudi na koji može skočiti. Time će u nekom trenutku broj novih osoba koje će svaki već zaraženi moći dalje zaraziti pasti na manje od prosječno 1, pa će epidemija samu sebe ograničiti i zaustaviti. To i jest razlog zašto cijepimo - kako bismo onemogućili virusu, ako i zarazi nekog necijepljenog, da ima brojne opcije na koga dalje skočiti, jer ljudi će već imati imunitet na njega i odbaciti ga pokuša li ući u njih. Mnogi procesi u prirodi su samo-ograničujući na sličan način - i šumski požari, i padovi burzi, i epidemije.
Ali, najvažnija pozitivna stvar kojoj se svi nadamo jest da će koronavirus biti sezonski virus, kao i njegovi rođaci, te će nestati s toplijim vremenom i promjenama u prirodi koje donose kasno proljeće i ljeto, kao što tada nestaju i prehlade, koje koronavirusi također izazivaju.
Znači, zaključno: brojka WHO od 3.4% je broj umrlih među svim POTVRĐENIM zaraženima. Potvrđeni zaraženi su, pak, podskup NAJTEŽIH mogućih pacijenata, koji imaju najgoru moguću prognozu. Kolika je stvarna stopa smrtnosti među SVIM zaraženima, to još ne znamo, niti možemo ikako znati, jer za to će trebati provesti posebne studije. No, prema svemu što znamo o epidemiologiji, ta brojka morala bi biti 0.5 do 1%, a možda i znatno manja, baš kako sam i rekao u emisiji Nu2.
Razlog zašto se čini da je u Italiji ta stopa jako visoka jest što se i tamo bolest najprije širila po bolnicama malih naselja, potpuno nepripremljenih na epidemiju, i među starijima pod većim rizikom da umru ako se zaraze. Među prvih stotinjak oboljelih u Italiji, gotovo svi su bili stariji od 60 godina i imali podliježeće bolesti. Zato se stopa smrtnosti tamo i čini tako visokom, ali ona jednostavno nije reprezentativna za cijelu populaciju. Štoviše, vrlo sličnu, ako ne i goru štetu učinila bi im i obična gripa.
Uvijek nastojim naći i nešto dobro u svemu lošemu što se trenutno događa. Ako bi išta dobro moglo proizaći iz ove "infodemije", to je da će ljudi napokon shvatiti koliko je gripa opasna bolest i početi se cijepiti protiv nje. U svakoj godini dana, gripa ubije između 250,000 i 650,000 ljudi u cijelom svijetu. U Kini, koja je jedna šestina cijelog svjetskog stanovništva, broj smrti od COVID-19 mogao bi se, zahvaljujući Karanteni Wuhan, zaustaviti na ispod 5,000. Znači, ako i svi ostali sada primijene njihove mjere, broj umrlih od COVID-19 mogao bi biti najviše 6 puta veći, tj. do 30,000.
To je deset puta MANJE smrti od gripe, a ne 20 puta više. Na žalost, mnoge zemlje neće biti u stanju slijediti primjer Kine i imat će znatno više smrti, ali i dalje usporedivo s gripom. Ali, da bi se to razumjelo, treba nešto i znati, a previše ljudi koji o ovoj temi pišu, na žalost, ne znaju dovoljno o njoj. Evo zato jednog dobrog članka iz Vox-a koji je sasvim korektan u obradi ove teme i preporučujem ga svima.
Slobodno ovo shareajte, prenosite, objavljujte, pokušajmo obrazovati ljude o ovom problemu, jer ako je koronavirus već sedam puta skakao na ljude, vjerojatno će skočiti i osmi put, pa da onda barem nešto naučimo iz ove kako bismo bolje razumjeli neku buduću.
Takvi roditelji su odavno trebali potražiti pomoć kod psihijatra, a dijete ostaviti nekom kompetentnijem da ga čuva dok se oni liječe. 
Video je iz Kolumbije, kada je bila frka sa svinjskom gripom. Lik ne zna staviti masku na lice. 
