Klape i tambure

Otkako su umrli Hrvoje Majić (Zlatni dukati), Zdenko Bešker (prvi prim u Tamburaškom orkestru HRTV-a i drugi u Ex Pannoniji) i Damir Mihovec Miki (prvi prim Ex Pannonije, mislim da je s Beškerom svirao i u Tamburaškom orkestru HRTV-a, ali ne sjećam se više, davno je to bilo), ne pratim tu scenu. To su bili veliki primaši, u rangu s također pokojnim Janikom. Čudesa su mogli odsvirati, mnogo sam od njih pokupio i naučio. Od ovih što su ostali, izvanserijski su svakako Jerry Grcevich, Tuca Nikolić i Aleksandar Homoky. Po mom skromnom mišljenju, nisu se mogli mjeriti s ovom trojicom, ali to je već pitanje ukusa. Tuca je legenda Slavonskih bećara, s Kićom je svirao i Homoky, a Grcevicha je u Hrvatsku Škoro doveo, on je najbolji kada su u pitanju tamburaši obrazovani u inozemstvu. Paradoksalno je da se više u to ulaže u SAD-u nego u Hrvatskoj. Čini mi se da je sada situacija daleko gora nego devedesetih, možda se i varam.

A što se tiče tehnike, tona, osjećaja za glazbu - jedan i jedini.



Treba slušati i dečke u pozadini, bruje kao bumbari.

Cijeli je taj orkestar genijalan. Svi su Romi. Koliko znam, od Hrvata jedini je Marko Benić dvadesetak godina svirao s Janikom, ali u orkestru RTV-a Novi Sad. Živi u Slavonskom Brodu.

Scorpy je napisao/la:Otkako su umrli Hrvoje Majić (Zlatni dukati), Zdenko Bešker (prvi prim u Tamburaškom orkestru HRTV-a i drugi u Ex Pannoniji) i Damir Mihovec Miki (prvi prim Ex Pannonije, mislim da je s Beškerom svirao i u Tamburaškom orkestru HRTV-a, ali ne sjećam se više, davno je to bilo), ne pratim tu scenu. To su bili veliki primaši, u rangu s također pokojnim Janikom. Čudesa su mogli odsvirati, mnogo sam od njih pokupio i naučio. Od ovih što su ostali, izvanserijski su svakako Jerry Grcevich, Tuca Nikolić i Aleksandar Homoky. Po mom skromnom mišljenju, nisu se mogli mjeriti s ovom trojicom, ali to je već pitanje ukusa. Tuca je legenda Slavonskih bećara, s Kićom je svirao i Homoky, a Grcevicha je u Hrvatsku Škoro doveo, on je najbolji kada su u pitanju tamburaši obrazovani u inozemstvu. Paradoksalno je da se više u to ulaže u SAD-u nego u Hrvatskoj. Čini mi se da je sada situacija daleko gora nego devedesetih, možda se i varam.

Potpisujem gore napisano. I ja mislim da je situacija gora nego 90-tih.
Što je po tebi razlog tomu?
Nedostatak kvalitetnih: instrumentalista, ili tekstopisaca, ili vokala, ili ''trendovska zaraza''koja je zahvatila i kinematografiju, i književnost i sve.(to sam nedavno spomenuo i Macaklinu). Trebalo bi da kvantiteta ''rađa'' kvalitet, - ''ali brate moj''....

USNULI LAV je napisao/la:Potpisujem gore napisano. I ja mislim da je situacija gora nego 90-tih.
Što je po tebi razlog tomu?

Subotičani i Novosađani u Vojvodini imaju škole iz kojih izlaze klinci koji sviraju da ti pamet stane, kao da su u maternici počeli. Mi takvih škola nemamo. Iznimka su Samoborci, Ferdo Livadić već godinama izbacuje kvalitetne tamburaše. Treba pojačati aktivnosti u osnovnim školama, glazbenim školama, na Akademiji. Jerry Grcevich kazivao je svojedobno da u Americi mnoga sveučilišta imaju te programe, sve zaslugom i zalaganjem naših ljudi. Svaka čast mandolini, balalajci i sličnim žičanim instrumentima, ali oni se ne mogu mjeriti s bisernicom. No popularniji su, što znači da se u njihovu promidžbu mnogo više ulaže. Pazi, to ne znači da svaki grad treba imati festival. Festivali su šlag na tortu, značajni su samo ako imaš bazu. A do nje dolaziš školovanjem. Pokojni Bešker imao je titulu koncertnog majstora, jedini je tamburaš koji je nastupao sa svjetski poznatim filharmonijama. Srijemski štim, četveroglasni; Farkašev štim, dvoglasni (to su tambure koje se štimaju po kvartama) ili Jankovićev troglasni štim (žice se štimaju po kvintama) - čovjek je svirao na svim vrstama, i to vrhunski. Da preko tepsije razvučeš žice, ne bi bio problem, i na tome bi bio virtuoz. Hoću reći, moraš znati. Tradicija se ne smije gubiti, nju valja održavati. Lido, Ladarice, ljudi poput braće Potočnik, instrumentalisti na samici, dangubici... - to je neprocjenjivo blago hrvatske kulture.

Isto vrijedi za baranjske diplice, razne vrste frula i dvojnica, šurlice, mišnjice, sopile, okarine, diple, gusle, šargije... Tambura je samo djelić cijele priče.

Scorpy je napisao/la:

USNULI LAV je napisao/la:Potpisujem gore napisano. I ja mislim da je situacija gora nego 90-tih.
Što je po tebi razlog tomu?

Subotičani i Novosađani u Vojvodini imaju škole iz kojih izlaze klinci koji sviraju da ti pamet stane, kao da su u maternici počeli. Mi takvih škola nemamo. Iznimka su Samoborci, Ferdo Livadić već godinama izbacuje kvalitetne tamburaše. Treba pojačati aktivnosti u osnovnim školama, glazbenim školama, na Akademiji. Jerry Grcevich kazivao je svojedobno da u Americi mnoga sveučilišta imaju te programe, sve zaslugom i zalaganjem naših ljudi. Svaka čast mandolini, balalajci i sličnim žičanim instrumentima, ali oni se ne mogu mjeriti s bisernicom. No popularniji su, što znači da se u njihovu promidžbu mnogo više ulaže. Pazi, to ne znači da svaki grad treba imati festival. Festivali su šlag na tortu, značajni su samo ako imaš bazu. A do nje dolaziš školovanjem. Pokojni Bešker imao je titulu koncertnog majstora, jedini je tamburaš koji je nastupao sa svjetski poznatim filharmonijama. Srijemski štim, četveroglasni; Farkašev štim, dvoglasni (to su tambure koje se štimaju po kvartama) ili Jankovićev troglasni štim (žice se štimaju po kvintama) - čovjek je svirao na svim vrstama, i to vrhunski. Da preko tepsije razvučeš žice, ne bi bio problem, i na tome bi bio virtuoz. Hoću reći, moraš znati. Tradicija se ne smije gubiti, nju valja održavati. Lido, Ladarice, ljudi poput braće Potočnik, instrumentalisti na samici, dangubici... - to je neprocjenjivo blago hrvatske kulture.

Isto vrijedi za baranjske diplice, razne vrste frula i dvojnica, šurlice, mišnjice, sopile, okarine, diple, gusle, šargije... Tambura je samo djelić cijele priče.

Slažem se da treba pojačati aktivnost i obazrivost na svim razinama, pa sve do dodatnih programa da se sačuva taj dio tradicije i glazbene kulture.(obožavam zvuk samice) To bi trebala biti baza koja bi se financijski ispoštovala iz ministarstva kulture. Vidim da imaš ''alate''. Razmisli o sebi. Gledaj to ovako: - ''ko će ako nećeš ti'' i ''kad ćeš ako nećeš sada''.

USNULI LAV je napisao/la:Vidim da imaš ''alate''. Razmisli o sebi. Gledaj to ovako: - ''ko će ako nećeš ti'' i ''kad ćeš ako nećeš sada''.

Ne mogu više svirati. Ozlijeđeni su mi živci. Uzeo sam gitaru nekoliko puta nakon operacije - em više nemam snage u lijevoj ruci, a time ni brzine, em me rame jezivo boli. Izdržim deset minuta u tom položaju, malo više kad pijem tablete, ali ne može čovjek stalno na opijatima biti. Mislim, može, ali onda završi kao Hendrix.

Bisernica je još zahtjevnija od gitare. Pravi primaš mora se stalno igrati s melodijom. U sekundi razvući arpeggio kroz tri oktave, jer od njega se očekuje zilijun šesnaestinki ili tridesetdruginki. Pogledaj kako je pokojni Majić svirao za Doris Dragović. Ne samo prim nego sve instrumente - brač, bugariju, čelo, čelović i berde. I Jerry je takav, sve sam odsvira, samo mu studio daj. Prvi Škorin album, to je malo remek-djelo.

Scorpy je napisao/la:

USNULI LAV je napisao/la:Vidim da imaš ''alate''. Razmisli o sebi. Gledaj to ovako: - ''ko će ako nećeš ti'' i ''kad ćeš ako nećeš sada''.

Ne mogu više svirati. Ozlijeđeni su mi živci. Uzeo sam gitaru nekoliko puta nakon operacije - em više nemam snage u lijevoj ruci, a time ni brzine, em me rame jezivo boli. Izdržim deset minuta u tom položaju, malo više kad pijem tablete, ali ne može čovjek stalno na opijatima biti. Mislim, može, ali onda završi kao Hendrix.

Bisernica je još zahtjevnija od gitare. Pravi primaš mora se stalno igrati s melodijom. U sekundi razvući arpeggio kroz tri oktave, jer od njega se očekuje zilijun šesnaestinki ili tridesetdruginki. Pogledaj kako je pokojni Majić svirao za Doris Dragović. Ne samo prim nego sve instrumente - brač, bugariju, čelo, čelović i berde. I Jerry je takav, sve sam odsvira, samo mu studio daj. Prvi Škorin album, to je malo remek-djelo.

Ipak, imaš iskustvo, znanje, vrhunske spoznaje i možeš čuda raditi u glazbi i oko nje. Možeš pisati glazbu, tekstove, pjevati, organizirati, voditi, poučavati. Zamisli, koje bi bogatstvo bilo imati još 100-ak pjesama kao što je : - ti si moja ljubav stara....

[You must be registered and logged in to see this link.]
lajk za Janiku

kad se udruže tamburaši i đole nastane ovakva pjesma
nemogu je prestat slušat