Najljepši stihovi

PJESMA O BISERU

Ne nosi Srce na dlanu, ja ne mislim
da trebaš pokazati bogaljima SVA Blaga
svoje duše....

Tin Ujević

LJUBAVNA PJESMA

Noć je za mene sjajnija
od svakog sunčanog dana
jer samo u njoj sanjam
o ženi plave kose....

Hermann Hesse

SERGEJU JESENJINU

Naš je planet
radostima ubog nešto.
Treba otimati
radost
danima što bježe.
Na svijetu
umrijeti
nije teško
stvarati život
daleko je teže.

Vladimir Majakovski

NOĆNA PJESMA

Tamo se širi miris ruže.
Udahni ga u nepravdi
Tamo se prostire mjesečina
Uzmi je u obilju.
Tamo se čuje žubor potoka
Udahni ga u slobodi.

Juan Ramon Jimenez

Na današnji dan prije 106 godina u Zagrebu od raka grla umro je "Bunjevac porijeklom, Srijemac rodom, a Zagrepčanin odgojem" Antun Gustav Matoš, od milja Gustl - pjesnik, novinar, kritičar, esejist i vjerojatno najveći umjetnik riječi kojeg smo ikad imali. Pisao je "ušima za (dobre) uši" tražeći glazbu u jeziku budući da zbog grča u ruci više nije mogao svirati čelo. Strog prema sebi i drugima, nazvao je Utjehu kose, jedan od najljepših soneta ikad napisanih, "najobičnijom burgijom". No sve što je napisao o suvremenicima i dan-danas stoji. Izmislio je za svoje sonete akcenatsko-silabičku versifikaciju, s jednakim brojem naglašenih slogova u stihu, umjesto da ih piše u jedanaestercima, kako je nalagao običaj. Em naš jezik drukčije reže metar pa su za njega karakteristični osmerci, deseterci i dvanaesterci, em mu je nametnuta izosilabičnost, pravilo o jednakom broju slogova u svakom stihu soneta, smetala. "Najzagrebačkiji od svih pjesnika", od 1900. i Hrastovačkog nokturna začetnik do danas neprekinute tradicije pisanja poezije na dijalektima, bio je genijalac od glave do pete.

Jesenje veče

Olovne i teške snove snivaju
Oblaci nad tamnim gorskim stranama;
Monotone sjene rijekom plivaju,
Žutom rijekom među golim granama.

Iza mokrih njiva magle skrivaju
Kućice i toranj; sunce u ranama
Mre i motri, kako mrke bivaju
Vrbe, crneći se crnim vranama.

Sve je mračno, hladno; u prvom sutonu
Tek se slute ceste, dok ne utonu
U daljine slijepe ljudskih nemira.

Samo gordi jablan lisjem suhijem
Šapće o životu mrakom gluhijem
Kao da je samac usred svemira.

Hej lega ko bi znao tad
Da mi mogu doći glave one oči boje Drave
Par gemiša i dumine
sve dok čežnja ne umine
Znaš lega malo mi je dosta svega
Jedino mi nikad dosta nje

Stani malo, kafanski sviraču.
Stani malo i ne sviraj više.
Nek’ odmore tvoje stare kosti,
s kolegama podeli bakšiše.

Noći su ti izrezale čelo,
svaka noć je novu boru dala.
Ujutro ćeš s taksistima kući,
i s damama sumnjivog morala.

Nek’ odmore tvoji instrumenti,
isluženi sa solunskog fronta.
Tuđe suze brisao si pesmom
svake noći do poznog fajronta.

Noći su ti izrezale čelo,
svaka noć je novu boru dala.
Ujutro ćeš s taksistima kući,
i s damama sumnjivog morala.

Ti ćeš sutra ponovo da sviraš
pijanima u istom bircuzu.
Stavljaće ti novac među žice
smejaćeš se, a skrivaćeš suzu…

Noći su ti izrezale čelo,
svaka noć je novu boru dala.
Ujutro ćeš s taksistima kući,
i s damama sumnjivog morala.

Bruje žice, srce trne, grom te pogodi
to se dogodi il' ne dogodi.

Prolaznik sam samo u tom svetu bio
Igrao boema pevao i pio
Nekad za trenutak srećan san sam snio
A večitu tugu u dnu srca krio

Mijenja mi se položaj u društvu
Jer ništa mi od ruke ne ide
Svaka mi je veza puknula, intimno sam ispod nule ja
Aj-aj-aj-aj-aj... Pičkumater.

Gubi mi se osjećaj za stvarnost
A stvarnost mi je samo gutanje
Popuc'o po kapilarima, dosadan sam konobarima
Socijalna dislokacija...

Ja nemam nikog da me voli
Pa samog sebe volim ja...
Život k'o juha mi bez soli
I sam sam sebi nezgodan... I glup...

Morat ću se dat' na analizu
Na odjelu psihijatrije
Pijem samo sa pijancima, trujem dušu s narodnjacima
Socijalna dislokacija...

Ako noćas popijem još jednu
odnijet će me sjećanja do Lenke
Napit će se duša stare boli
Gledam čašu na dnu leže sjenke

Ma pjevajte vi nebi vam ja smeto
nema noćas veselja od mene
samo bih vam pokvario pjesmu
idem prije nego suza krene


Jer nije jedna suza nikad sama,
za njom uvjek druga suza ide,
ono što mi srce noćas slama,
oči vaše netreba da vide


Gledaj čašu prijatelju stari
iz nje će mi ona opet doći
gledat ću je lijepu kao nekad
pa do zore kući neću poći.

Ma pjevajte vi nebi vam ja smeto
nema noćas veselja od mene
samo bih vam pokvario pjesmu
idem prije nego suza krene

Jos jednom ja bih hteo da verujem u srecu
sto nosi sutradan, svejedno meni je sad
jer nocas zivim ja, a sutra mozda necu
moj zivot davno vec, ispuni teski jad

Ne kunem tvoju ljubav ja
i prastam tebi patnje sve
al' hocu da uzivam sad
u ludoj noci toj

Te oci tvoje zelene
te reci tvoje varljive
i pesma tvoja zanosna
pomuti razum moj

Ne trazim vise nista
znam, proslost se ne vraca
al' sada kasno je vec
da za njom ceznem ja
al' uspomena ta od sveg' je ipak jaca
i sad u oku mom poslednja suza sja