Pogledao sam najnovije Zajedane staze. Kao dijete sam trčao kući iz škole samo da bi gledao tu seriju, i nakon toliko godina prikazivanja te serije, ovi danas producenti su tu seriju uspjeli uništiti do kraja. Glavi lik u seriji je žena koju su odgojili Vulkanici. Vulkanci su odgajani tako da ne izražavaju emocije i sve rješavaju putem logike. Ta žena iako je prvi čovjek koji je odgojen na Vulkanu, u cijeloj seriji pokazuje cijelu hrpu osjećaja, toliko je osjećajna da se čini kao da će se svaki čas rasplakati zbog tih osjećaja. Ali kada njen brod napadanu neprijatelji, ona pokazuje iznimnu hrabrost, koja graniči sa samim čudom. Zašto to tako kažem? Zato što netko tko pokazuje tolike osjećaje, jednostavno ne bi imao hrabrosti se upuštati u rat sa nekima koji želi osvojiti njen brod. Takav čovjek ne postoji, posebno zato jer je ona odgojena na Vulkanu, znači ona bi naučila potisnuti te osjećaje. Uz to što sam rekao, režiseri su u seriji htjeli istaknuti kako je ona jako inteligentna osoba. Što se opet kosi sa hrpom osjećaja koje ona iskazuje tokom cijele serije. Kao osoba koja je odgajana od strane Vulkanaca sa tolikom inteligencijom ona bi skoro potpuno prihvatila Vulkanski odgoj i znala bi kontrolirati osjećaje. Osim toga ona se bori i ubija sve koji joj zaprijete u seriji, takva osoba ne bi bila sposobna biti osjećajna. Bolio bi je đon za osjećaje. Cijela *ebena serija je pravi psihijatrijski slučaj, gdje producenti žele prikazati " idealnog " čovjeka, koji je dovoljno hrabar da može ubiti nekoga, dok u isto vrijeme iskazuje nadnaravne osjećaje, plačući pritom jer je zgazio mrava dok je ubijao okolo. Baš me interesira što bi današnji psihijatri rekli na tu seriju i želje producente kako bi trebao izgledati čovjek.
Mnogo bolja je bila Kathryn Janeway u seriji Voyager, koja se prikazivala od 1995 do 2001 godine. Ako su htjeli istaknuti hrabru i jaku ženu, Janeway bi bila mnogo bolji primjer za to.