Lijepa naša Hrvatska poezija

TROJEDINI BARJAK NAŠ

I pred svijetom i pred Bogom,
Sjajan, vedar, čist i lijep
Trojim cvijetom
Cijelim svijetom,
Ma i tko si, da ga znaš,
Opet čitav, nepovrijeđen,
Nikad vragom, nepobjeđen
Trojedini barjak naš....

August Šenoa

LIST

Osjećam živo da sam list na grani
što se iz zemlje tajnim sokom hrani.

Nemir me trza i vjetar još brži
savija, trese. Al' me korijen drži

i ne da još da kao sjenka žuta
padnem u blato negdje pokraj puta:

još neda da me na samotnoj stazi
okrutna noga prolaznika zgazi.

Korijen me čuva. Dobra zemlja hrani.
Osjećam živo da sam list na grani.


Gustav Krklec

ZAKLJUČAVAM ZA TOBOM

Noćas za tebe skidam snove
Oblake ti u oči stavljam
I dok neke napuštene lađe plove
Dobre ti vijesti javljam
Još sam živ i još te sanjam
Na tom životnom moru
I zaključavam za tobom
Tko zna koju zoru

Željko Krznarić

DUNJA

Pred starim domom mojijeh otaca
ponosna dunja svoju krošnju širi,
kroz njeno granje sunce zrake baca,
a zlatni plod joj oštrim dahom miri.
Iz dalji bleje čopori ovaca,
i plandujući pjevaju pastiri,
i ječi zvečaj konjskih praporaca.
Iz svog kućerka garov mudro viri
i žmirka na me. Al' u meni gine
od čežnje srce, trudna miso bludi
kroz sjajne dane, kojih nije više -
a onaj zadah dunje, pun miline,
u duši mojoj spominjanje budi,
da i grud tvoja dahom tim miriše

Milan Begović

U NOĆI

U golemoj tišini, gdje drijema zemska sapa,
a nevidna joj ruka lagacko oči sklapa -
u golemoj tišini, gdje zemska sapa drijema
i crnijom je sjetom na svaki upit nijema -
I Bog zna kud je pošo vjernik onaj žarki
i ljubav biješe u njeg ko cjelov muških varki.
O vratit će se, vratit i poljubac se vraća
i sve se zaboravlja i ljubav je sve kraća.
I misli se i mašta sve snenije i tiše
i tupo kroći starost i ne ljubi se više.

Janko Polić Kamov

BUDUĆI PJESNIK

Miruju krošnje pinija, vjetar
Ne šumori, a sunce se naginje
K zapadu. U parku, na stazama, djeca
U igri viču. Ima li međ njima možda,
Budući koji pjesnik? Jednog će predvečerja
Doći za kameni stol, i pisati pjesme.
Kao ja sada.

Dragutin Tadijanović

JAHAČ BIJELIH OBLAKA

Dobro jutro
želim ti, svijete,
jašući na oblacima bijelim!
Dobro jutro,
veseleći se sjaju tvojih očiju,
i pogledu u novi dan!
Pomozi, svijete,
jahaču zalutalom,
hicem ljubavi pogođenom!
Dobri su ljudi rekli
da ljubav zna
ranjavati,
boliti,
ushičenjem gristi....
Pomozi svijete
jahaču zalutalom,
jahaču na oblacima bijelim,
jer on ne zna
da l' tuguje ili voli!

Darko Petar Štivičević

SUZA

Otkad sam, željo moja,
Tvoju suzu popio,
Nisam više, pile moje,
Crnog oka sklopio.
Kad sam ono, tugo moja,
Cijelu noć te ljubio,
Pamet sam i dušu, dušo,
Sreću sam izgubio.
Otkad sam diko moja,
Tvoju suzu popio,
U hajduke htjedoh poći
Pa sam ti se propio.

Antun Gustav Matoš

ZAVODNIK

I poslije toga
na koljenima između razbacanih jastuka
misliš
na smrt.
O, dijete!
Ja neću da te novim poljupcem smirim
u zaborav.
Puštam da ti blijedim licem suze teku.

Antun Branko Šimić

MENI BEZ MENE

Ure od smole cure besmisleno,
sumorni čovjek snatri bestjelesno,
sutonska strast se boji bezimeno,
a ljubav jeca, jeca bespredmetno:

i sve je danas prazno beskonačno,
a vjetar duva, duva bezutješno
na gole duše koje neprestano
ištu i grle beznadno, beskrajno.


Tin Ujević

SAM SA VATROM

U peći vatra bruji i šumori,
Ja stojim na zid naslonjen u tami.
Sad vatra i ja u sobi smo sami.

Sve jačim šumom javlja se iz peći,
I ko da znak mi daje zapucketa,
To vatra hoće nešto reći.

Ali ja vatru samo slušat umijem,
I čudnovata spopade me sjeta,
Što njezin jezik ne razumijem.


Dobriša Cesarić

VEČERNJA ZVIJEZDA

Nisko na nebu večernja zvijezda sja.
Još žamor ljeta u daljini traje.
Noć je, a mi idemo pustim krajem
žar prolaznosti obasjava naš put.

Kako je šutljivo more u daljini!
Beskrajnost je njegova samotna.
Tu blizu negdje u travama pognutim
glas zrikavaca tužit ne prestaje.

Noć je, a mi idemo golim krajem.
Mladost naša zalazi za planinu.
Gasne zvijezda. Planina rastuć sja.
U tišini nestaje naš put.


Vesna Parun

IDEM S TOBOM NAPOKON SAV

Sve će biti otpisano osim ljubavi. Od njezina
ognja zažari se lice bezbrojnih i tijela stižu svoje oblike.
Idu ruku o ruku, prepoznata. Šire prostor svijeta.

Kamo ćeš me odvesti, moja ljubavi? Ali ne osjećam
strah od koraka koji mi idu u susret. Nisam niti
obijestan, ja samo mjerim svoju želju. Smijem. Svi
putovi sad mi jednako pripadaju. I oni trebaju moju smjelost.

Tebi govorim, ljubavi, koja si plodna poput kiše,
Plemenita poput večeri, raskošna poput sunca, koja si
uvijek sve sadržajnija poput mora.

Idem s tobom napokon sav.


Slavko Mihalić

BOGORODICA

Oči su tvoje jezero gorsko samo nebu okrenuto
I zemljom opkoljeno i njenim vremenom
S bunilom oblaka jedinim snovima ovdje
Tvojim pogledom prelijeću ptice sa zlatnim nitima
Samo po smetenim stazama uokolo
Vidi se da je mnogima bilo teško
A ti si postala njihovo cvijeće
Što u nebo gleda da bi bilo lijepo
Djevojko svima razumljiva
Po zvijezdama podjeljena

Vlado Gotovac

POSLIJE LJUBAVI

Poslije ljubavi
ostaju nepotpisane razglednice Venecije i Amsterdama,
prepune pepeljare, prazno srce,
navika da se pale dvije cigarete istovremeno,
fotografije snimljene u prolazu,
zagubljene ukosnice,
taksisti koji nas nisu voljeli
i cvječarke koje jesu.
Poslije ljubavi
ostaje povrijeđena sujeta.
Poslije ljubavi
ostaju drugi ljudi i druge žene.
Poslije ljubavi ne ostaje ništa.

Arsen Dedić

STRAST

Stigla si iz snova
kao ugođaj dobrih vijesti....
Tvoje oči zasjale su
kao plamen sreće
osvijetlivši moje nebo ushićenošću
i požudom
što kao uzavrela krv goniča,
kao jeka gromova iz daljine
tvojim usnama hrli....

Darko Petar Štivičević

POČETAK

Uzalud junaci stoje na ruševinama,
pokazju utočišta,

u bivšoj tvornici performans života,
u starom kinu predavanje o revoluciji,
u učionici plenumi, na cesti prosvjedi.

svijet uvijek ima svoj početak:
slabo vidljivo mjesto prezrene emocije.


Darija Žilić

DOGOVOR O RAVNOTEŽI KOJU VOLIM

na što te podsjeća
kamen
na jedan san
prije zraka, moga posla
u zraku i sl.
tamo se kamen otvorio
i iz njega je iskočila
djevojka iz plamena
mamba
ali se uopće ne može
reći
gdje se to dogodilo
zašto ne voliš hijenu
i je li taj kamen i
istina!

Branko Maleš

KAD PRAH USTAJE

Skoro će u prah
lastavičja gnijezda
i mi ćemo leći duboko
u postelje
a da nisi provjetrila smrt.

A nije da nisam tražio
i pohranjivao ti na tijelu
najtanji zvuk dodira
najljepšeg zvona u sutonu.

Odavno se moliš
zbog mog jezika
poradi kojeg propadam
u strašno neznanje
još uvijek ne zna mi
sudbinu
prah iz utrobe.


Slavko Jendričko

VJETROVITA NOĆ

Vjetar se luđački smije, vjetar očajno plače,
jednu pjesmu navija i nikad ne mijenja.
Vjetar lomata žlijebom i bregove preskače
- u daljini crnoj malakše i tiho jenja....

Ivan Goran Kovačić

LJUBAV

Hoćeš li ikad saznati tajnu
Mojega stiha?
Hoće li tvoje orosit oko
Stradanja tiha?

Kraj tebe život proći će jedan
Probuđen slutnjom,
Na dlanove ti grcaje izlit
Stišane šutnjom.

Tad će na zidu zaigrat sjena
Sklopljenih ruku,
Ljubav moja do nogu će boljeti
U svečanom muku.


Sida Košutić