Lijepa naša Hrvatska poezija

MOJ BOG

Našao sam ga i On je našao mene
moj Bog koji me voli
Našli smo se tražeći jedan drugog

i našao sam ga u sebi
jer živi u meni za me
i ja se u njemu radujem

Od iskona bili smo skupa
i do konca bit će mi pratilac
moj Bog.


Josip Pupačić

MOJ PRIJATELJ PRIĆA

Probdismo noć. U svitaj zore
Sa brodom ponese je more

A kad u dalji nesta broda,
Ostadoh samo ja, i voda.

Nad vodom trak se dima vio.
Zašto sam stajo? Što sam htio?


Dobriša Cesarić

LUMIN

Od davnina u davnine
iz daljina u daljine
tinja
gori
treperi
za konja u planini
za lađu na pučini
za sjene mrtvih za zjene živih
sveto
ulje
maslinovo

Jure Kaštelan

UČE DO KUD STIGNU

Ima li čarobnih ribica, nema li,
po vodi čarkaju
da po njoj dokorača, sva od svile

i bljeskanja,
i hoda, od ruba do ruba,
i usne joj bride, oči se premeću, odjeća gori
sva u primislima,

a uz Božju pomoć, kažu,
izrecivo je, napola


Sonja Manojlović

MIRIS LJEPOTE

Miris ljepote struji u toj kosi,
njene su usne pune slatke varke,
njene su ruke drhtave i žarke,
ponor i plamen usred oka nosi.

Ko hladna mana misao me rosi
na njen pokret, a koigra barke
sjećanje na te pune zjene jarke
kojima struje iskre i zanosi.

Mrzim te oči mračne i duboke,
kunem te noge pred kojima padam,
i altar tijela gdje u prahu ležim:

Božanska ženo, unuko visoke
pramajke Eve, pred tobom sam Adam,
i jer te volim, ja od tebe bježim.


Tin Ujević

ČEKANJE U DRVOREDU

Jutro. Drvored prazan.
Krošnje zelene.
Nema nikoga.
Gdje su ljudi koji su ovdje
Bili, i koji će još biti?
U drvoredu nikoga. Samo ja
Na klupi sjedim sam, i čekam:
Djevojko moja, gdje si?

Dragutin Tadijanović

JESMO LI SE VOLJELI

Jesmo li se voljeli kao što voli
skrušeno srce, je li to bio
Krik ili jecaj u našem zajedničkom grlu?
U vremenu koje je stalo prije nego krene
i taj glas odjekuje
između mnogih.
Da, mi smo se voljeli oduvijek razdvojeni,
ne znajući
odakle stiže taj brod krcat snovima,
ni tko je zaboravio da ih sanja.

Zvonimir Golob

PRED MOREM, KAO PRED SMRĆU, NEMAM TAJNE

Ako tražiš put u moju dušu
odvedi me moru olujnom.
Ondje ćeš vidjeti otkrit život moj
kao razvaljen hram i moju mladost
smokvama ograđenu visoravan.
Moja bedra: drevnu tužaljku
radi koje poganski bogovi
kleče na koljenima.
Pred morem, kao pred smrću, nemam tajne.
Zemlja i mjesec postaju moje tijelo.
Ljubav presađuje moje misli
u vrtove vječnosti....

Vesna Parun

ISTINA

Želio sam kao šapat
u misli tvoje ući,
znati koliko spremno je tvoje srce
moja vjerna obala biti,
naše tople želje,
dugo skrivane hladnoćom pogleda,
s vrelim noćima istopiti u ljubav....
Sada, kada znam da još beskrajem lutaš
kao ptica bez cvrkuta i gnijezda,
sasvim mi je svejedno
hoću li ikada dodirnuti sunce u tvojoj kosi
ili ću od ljubavi umrijeti u njoj....
Istine tražiš posvuda daleko,
umireš u mojim očima
kao tuga u pijanstvu....
Jednom kad u čovjeku pored sebe
hladnoću otkriješ,
znat ćeš, izgubila si me.
Sjetit ćeš se mojih ruku
ispruženih na dohvat,
očiju što su gledale za tebe,
bježat ćeš od istine,
uzalud novi dlan ljubavi tražiti,
pokušat zaboravit sanjara
koji za tvoju ljubav
htio je osvojiti nebo i ukrotiti mora....

Darko Petar Štivičević

NUTARNJE MORE

Jedno noćno more koje ne zna za san,
Muči se i stenje na dnu moje biti.
Uvijek, i dan kad me raji sunčan, jasan,
čujem, kako plače neke crne liti.

Uvijek, i kad radost začas mi se javi,
Čujem kako vodu olovnu mi liva.
Udubljini duše, pa ih skrite plavi,
I sve jače šumi, i sve teže biva.

Slušam. Čekam. - Zadnja kad mi dođe kova,
Ona, koju zovem, hoće li bar tada
Iz te vode izać, čista, sjajna, mlada,
Kao Afrodita iz dna grčkog mora.


Vladimir Nazor

PRVA LJUBAV

U mojim si rukama u jezi od poljubaca
i dok glazba svibnja odzvanja zelenim parama
iz tvojih koljena izviruje tijelo žene.
Oboje gledamo ga začuđeni....

Slavko Mihalić

ZAUVIJEK

Mišljah kako ljubav u sebi
određuje suptilnu konačnost:
sva ta stanja zanosa nalik pogibeljnu
odlaženju!
No ''zauvijek'' je samo netražena pripadnost,
odmjereno rastvaranje pouzdane
naklonosti
koja klone ugušena smislom.

Stanka Gjurić

TAMA

O, tama, tama. Približio bih je
da mi bude ogrtač za većernju hladnoću,
udaljio bih je da me ne zaguši,
udvarao bih joj, vikao: čija si, tamo?
Luda i mudra hvata me s visinskog tornja.
Gdje smo? Kad budem mogao i budem znao
svrnut ću je na sitan kvadrat ispred,
to nesretno mjesto gdje se bez
prestanka obnavljaju porazi.
Tu budimo, ti moćna, ti svevideća,
tu časak budi svjetlo, reci ja sam svjetlo.

Danijel Dragojević

MAĆUHICA

Crna kao ponoć, zlatna kao dan,
Maćuhica ćuti ispod rosne vaze,
U kadifi bajne boje joj se maze,
Misliš: usred jave procvjetao san!

Antun Gustav Matoš

KAD BUDEM TRAVA

Ako me kad stanu i kosit,
Neće mi bola nanijeti kosa -
Jedini teret koji ću nosit
U novom životu biti će rosa.

Dobriša Cesarić

PRESVLAČENJE

ožujski brežuljak
u smeđem kaputu
žuta dugmad jaglaca
gusto našiva
da se lakše svuče
u zelenu haljinu
travnja

Ana Horvat