Lijepa naša Hrvatska poezija

ADAM I EVA

Spustih glavu na njegovo rame
i on postade krošnjasti hrast
a ja u njegovom stablu tiha grana
koja će sačekati lastavice.

Mračni i zagrljeni bijasmo nalik
drevnom sviraču koji sklopivši oči
na zlatnu harfu naslonjen, sniva
o jednom bistrom i blagom svemiru

u kome nema smrti. Samo tišina
beskrajnih cvjetnih polja. Svjetlost voda
koje teku bez prestanka. I ljepota
čovjeka i žene, mirna i blaga
u nepresušnom djevičanstvu ljubavi.


Vesna Parun

JA SNIVAM TVOJE OČI

Ja snivam tvoje oči,
dva crna, lijepa cvijeta
dva tiha svjetla svijeta
dvje južne tople noći.

I one rone u me,
baš ko što sumrak roni
u polja i u šume
kad pozdrav Gospin zvoni.

I kad tiho padnu
te crne oči u me
svu noć u meni šume
ko zvijezde svjetle jasne
zelenoj vodi na dnu.

Ja snivam tvoje oči
Dan gasne.


Gustav Krklec

BIJAH JEDNOM JEDAN LUĐAK

Bijah jednom jedan luđak,
na dnu ulice mi kuća.
Imao sam mali dućan.
Prodavao sam žute knjige
ružičastim djevojkama.
Ali jednog modrog dana
nesta mojega dućana,
izgori mi, rastopi se.
Mislim, pitam druge ljude
mora tako li da bude.
Drugi ljudi pametni su
ne brinu se za te stvari.

Ivan Slamnig

PJESMA ZALUTALA PSA

Otišao sam šetati i zalajao na psa.
On mi se smijao repom.
Stavio sam ruku na stražnjicu i mahao.
Pas je nakrivio glavu: vlasnik je povukao
povodac i potom su oboje otišli, a ja stajao
sam, pokazujući zube u gluhoj noći.

Mario Suško

PRVI PRAVI ZALJUBLJENI FILOZOFI

umorni od ljubavi sjeli bi je napisati.
pripalili bi svijeće da se dobri Bog ne da vidjeti.
da se vide samo dragani i dragane kako padaju u
lukovima
sa svjetlosnim repovima kroz sobu.
i ispisivali bi štapovima u prosutom brašnu po podu:
''osvud svijetom mješaju se tijesta od kože.
muška je od brašna, ženska je od vode''.

Dorta Jagić

NEKA TIJELO NE POPUSTI

da je samo sudac, Bog, bilo bi lakše:
lučio bi prave i krive: a drugo lišće u kalendaru
punio bi primjerima punoće, drugoga ionako
ne može. bi li još što dodatno i rekao ne zna se,
sigurno slabo razgovjetno.

Ivan Rogić Nehajev

NABODENI KUKAC

Odjednom si nabodeni kukac
koji je grizao svoju dušu
tu zloglasnu jazbinu
a na praznom trgu u tvojoj glavi
šeprtlja se jedan zapleo u ovaj grad
pa sad poživi il' umri
nestani kao vještica na metli
Ima li išta ljepše od tvog
podbuhlog lica
dok razmišljaš o tom:
kada će suze poteći
iz tog mrtvog tijela?

Sead Begović

SUSRET

Kad ugledam gdje mi
U susret koračaš,
Vidim plahu košutu
Kraj šumskog izvora.

Moju dušu obuzme
Silna radost života:
Izvadivši ludo srce,
Na dlanu bih ga pružio tebi.


Dragutin Tadijanović

SOBA 325

Prevodioci zadržavaju pravo
ne prevođenja termina.

Svijet se događa oko mene.

Ja živim u hotelu
i svaki dan kada idem u školu
na recepciji ostavljam ključ
u maloj kućici 325,
malo manjoj od sobe u kojoj živimo
mama, brat i ja,
televizor koji će nam
možda jednom
reći gdje mi je tata.
Do tada sve po tri:
kreveta, šalice, žlice,
Otac, Sin i Duh Sveti,
i kukavički kupujemo
svega po tri
kao da na njega više
ne računamo.
I jastučić za sjedenje
napravljen je od krzna
iz njegove jakne koju je
tetka spasila iz Vukovara,
što je uglavnom sve,
moju mamu nitko,
nitko
neće spasiti,
ona će godinama u malom WC-u
sobe 325
pisati pisma mom tati
koji je NESTAO.

To je službeni termin.


Ivana Bodrožić

DA LJUBAVI NEMA

Svi naši dani bi izblijedjeli,
sumoran trag na blatnjavoj cesti
života ostavili,
da ljubavi nema.
Usnuli bi
strastveni snovi puni žudnje
u mirisnim, cvjetnim vrtovima sjenki....
Otišle bi uvele nade
u bespuća daleka....
Ostali bi golih duša
napušteni, usamljeni, bez daha,
otkinuti od vremena bez ljubavi.
More suza bi se izlilo, naše vjerovanje sagorjelo,
naš svijet pokleknuo.
Poput ptica selica bi se gubili,
nestajali bez putokaza,
bez svjetionika ljubavi
koji kliče srcem u nama.
Kad nagnijezde nas tuge olujne
i nevrijeme pomahnitale zbilje,
ljubav nas, od zaborava brani....

Darko Petar Štivičević

I NE ZNAŠ

I ne znaš kako je bio
velik dan
i kako si me voljela,
i kako si bila mala
za ljubav.
I ne znaš kako te nije
bilo, i kako si me voljela
i kad si postala
veća
a nije te bilo
kako si me voljela.
I kad su glavinjali
spori dani kako si
me voljela.
I kad si došla
a bio sam umro
kako si me voljela.
I kako si narasla
I kako nisi znala.

Josip Pupačić

&

Još to nije sve: u ranu zoru,
Zagrebu ususret, s neba,
pada diluvijalna kiša,
potop, biblijski dažd

Šum raste već do vrha prozora:
u toplom polumraku
moja je glava Arka,
i njoj je zapovjeđeno
da spasi svoje riječi, par po par,
muško i žensko, spasi ih....


Nikica Petrak

OSTAVŠTINA

hvala vam
moje ljubavi
ma kako završile
kakve god da ste
čak ako i niste bile
što ste mi ostavile

osmijeh


Ana Horvat

SKRIVENA BOL

Netko sa svojim bolom ide
Ko s otkritom ranom: svi nek vide,
Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi
I ne da mu prijeći u suze i riječi.

Rad'jega skriva i tvrdoga zgusne
U jednu crtu na kraju usne.
Zadršće, zadršće, u njoj kad i kad,
Ali u riječi se ne javi nikad.

Duša ga u se povuče i smjesti
Na svoje dno: ko more kamen
U njega bačen: More ga prima
Dnom, da ga nikad ne izbaci plima.


Dobriša Cesarić

PRVI STIHOVI

Posvetite miso koju prijatelju svome,
Pa će proći bol, a u srcu mome....
Uspomena ova nek nam srca spaja,
Da premosti more koje nas razdvaja.
U toj uspomeni ja ću blažje živjet,
Ponijet ću ju sobom u beskrajni svijet!

Antun Gustav Matoš

LICE U MENI

Tvoje se lice po meni šulja
Oko srca oko jezika oko očiju
I prati me dok sanjam
Dok ptice pjevaju proviruješ iza grana
Iznenađuješ me između oblaka
Po kiši mi šapćeš sa svih strana
Iz magle dolazi tvoja jeka
Dok sjedam pisati pjesmu
Tvoje lice moju ruku čeka....

Vlado Gotovac

DAJ DA TI JA SKINEM

Pusti mene da ti ja skinem
tih tri para gaća
dvoje duge i jedne kratke.
Volim bacati tvoje krakate noge
lijevo desno po krevetu
i okretati te
kao da si mala beba a ja ti presvlačim pelene.
I što mi sad prepričavaš
neku knjigu o Židovima
u koncentracionim logorima
kad dobro znaš da ćemo sad voditi
ljubav a ne rat.

Tatjana Gromača

TIJELO ŽENE KOJU VOLIM

Tijelo žene koju volim
kao nepregledno tajnovito blago
uvijek novo veselje,
užitak pruža....
Požudnim pogledom,
uzavrelo joj srce kuca,
duša zaigrana.... strastvenim,
mističnim spokojem,
dok se svlači
mjesecom blista....
Moje misli, okupane nasladom žudnje
strastveno se sele
usnama ljupkim,
podatnim obrisima tijela,
čulnosti njenog duha,
u ljubavi,
dok volimo
i nestajemo.... u vrtlogu ljubavnog slapa
užitka....

Darko Petar Štivičević

SVE TE JE VODILO K MENI

Sve te vodilo k meni
tvoje oči i usta
tvoje ljubavi mrtve
moja loša iskustva.

Mi smo bili na početku
istim vinom opijeni
i kad si išla krivim putem
sve te je vodilo k meni.


Arsen Dedić

SVAKIDAŠNJA JADIKOVKA

Koliko je teško biti slab,
Kako je teško biti sam,
i biti star a biti mlad!

I biti slab i nemoćan
i sam bez igdje ikoga,
i nemiran, i očajan.

I gaziti po cestama
i biti gažen u blatu,
bez sjaja zvijezde na nebu....

.... O Bože, Bože, sjeti se

I znaj da Sin Tvoj putuje
dolinom svijeta turobnom
potrnju i kamenju....


Tin Ujević

RANO SUNCE U ŠUMI

U zelene krošnje uleti
Proljetni vjetar,
Mlad.
Sunčeve tanke strelice
Probodoše lišće
I grančice
I stabla:
Čitava se šuma zanjiha,
Zasja.
Rosnati cvjetovi,
Bijeli,
I listovi,
I male ptice,
Pozdraviše sunce
Veliko.
A sjenke granatih stabala
Narisaše
Kao prsti
Raznolike
Likove
Po travi
Na kojoj se blista rosa kao suze.

Dragutin Tadijanović