Lijepa naša Hrvatska poezija

JEDNOJ KOJA NIJE VIŠE ŽIVA

Moj život je ko silna katedrala:
u njemu mnogo zanosnih stupova,
ikona dragih, himna i korala,
i ugaslih i živih plamenova.
Tu na pod hladni mnoga suza pala,
molitva mnoga pošla put svodova,
po koja radost tu je zadrhtala,
po koje srce svislo od bolova.
I ti si ušla u taj život: živa
sunčana želja, klik mladosti jasni.
Tvoj prizrak, vedar poput zračnog tkiva,
kroz prostor trepti u stotinu šara,
a srebru akord iz orgulja strasnih
ko jeka onom kliku odgovara.

Milan Begović

ROBLJE

O, kako je pusto, kako je tužno!
Sunce pada za gole planine,
Daleko tamo na krvavo nebo
Vijor povija oblačine.

A kipi more. - Nad talasom talas
Pjenav se diže i šumeć se sliva.
Vijore ptice lupajuć krili,
A stenjuć o boku lađa pliva.

Ogromna crna. Na svijetloj provi
Vrzu se sapeti ljudi i žene
I lamaju ruke i nijemo plaču,
A kose im lete raspletene.

Stištu prsi i grče ruke,
Okovani pružaju k nebosklonu,
Sa tala se dižu i kažu i kažu,
Gdje sunce tone na stranu onu.

Daleko tamo u onom kraju,
Vijor gdje huči, vijor gdje huji,
Daleko u demonskoj onoj oluji
Vidješe žal i domaju.


Vladimir Vidrić

NE DIRAJ MOJE GODINE

Ne diraj moje godine
ne igraj se mojim rukama
ostavi moje usne....
Najbolje bi bilo za tebe
da odeš
da otvoriš vrata
ostaviš tu kavu koju pijemo
zaklopiš knjigu i
pokupiš tih svojih deset sličica
iz raznih razdoblja tvoga života.

Željko Krznarić

PROŽDIRAČICA VREMENA

Mislim da ću te baš ja pripitomiti
na prstima
sve dalje
kroz svjetlosni šapat krzna,
i kroz tvoje savršeno oko
vidjeti
rasvijetljenu sobu,
i kroz tvoje savršeno uho
čuti
običnu naredbu
kojom počinje sve.

Sonja Manojlović

ZALJUBLJENA DJEVOJČICA

Sad je vrijeme kad on prolazi
Ispod njena prozora:
Ona već stoji skrita iza zastora
(Da je on izvana ne spazi)

Bezbrižan, dok ide pored prozora,
Ni ne sluti da za zidom udara
Zaljubljeno srce.... samo za njega.

Čim on prođe, ona se brže naginje
Na prozor otvoren,
I gleda za njim gdje odlazi kroz drvored,
Dok joj iz vida ne iščezne.


Dragutin Tadijanović

LJUBAV

Od naše ljubavi i sreće,
Gle, zvijezde su večeras veće:
A šum što dopire iz grada,
Nije l' ko pjesma vodopada?
O, to je polet u visinu!
Srca nam zamiru i ginu.
U ljubavi bih s tobom, draga,
Nestati htio ja bez traga.

Dobriša Cesarić

HODOČAŠĆE LJUBAVI

Osjećajući strast s vjetrom u kosi,
ti i ja,
kao nebeski jahač i jahačica,
ti i ja,
kao prijatelj i prijateljica,
ti i ja,
razodjenutih srca,
kao sunce i kiša
kad se sjedinjuju dugom,
kao svetost idiličnog hodočašća
ljubavi....

Darko Petar Štivičević

DA SI BLIZU

Da si blizu, o moj hladni cvijete.
Samo jednom kretnjom da si blizu
neveselim vrtovima mojim
što već sahnu klonuti od bdijenja.
Ali noć je, i svijet je daleko.
A ja ne znam mir tvoj. Ptice tvoje
s mojih su grana sašle. I sjaj zore
iz mojih zjena odlazi zauvijek
u uvrijeđenu zemlju zaborava
u kojoj je neznano ime ljubavi.

Vesna Parun

RAZGOVOR S KONOBAROM

Govorim mu kako živim
uzbudljivo, ludo, sretno,
zar da kažem da te nema
i da sam kao pseto.

Pored nas je jedna dama
dok joj pričam njoj se spava
poželim da ode k meni
al' to ništa ne rješava.

I tako, on me pušta da do jutra
monologe svoje vodim,
on je samo dobar barmen,
ja sam pijani gospodin.

Vraćam se ko svake noći
svršilo se sve po starom
još me čeka zadnje piće
i razgovor s konobarom.


Arsen Dedić

ČARI ŽENE

Pjesniče, što znadeš kolika su blaga
čednost bijelih lijera i dah p'janih ruža
klečke se pomoli besmrtnoj ljepoti!
Pa će da ti kažu čar stvorenja draga,
što do tvoje grudi divne nokte pruža,
rane na tvom srcu, modrice na ploti.

Tin Ujević

ŽELJE

Sve se želje naglo u dušu povuku
Kad vide hladnu neumitnu zbilju:
Povrate se natrag, ne stigavši cilju,
I žive u muku.

Samo kadšto koja u oku se javi,
kao lijepa žena, što na tiho okno
Jedne tamne noći u noć pogleda.


Dobriša Cesarić

ZALJUBLJENOST

Kad sve prođe
ostajemo trajno
zaljubljeni
u vlastitu bol.

Diana Burazer

PTICA

Ljubav je kavez,
ne ptica,
Između noža
i poljubaca
malo vode
i zrno žita.

Zvonimir Golob

TEBI JEDINOJ KAŽEM

Tebi jedinoj kažem
Tebi jedinoj ne lažem
ne daj mi da odem
da te izgubim u ovom gradu
u ovom životu

Kad te tako mogu voljeti
kako bih te mogao preboljeti


Željko Krznarić

STIŽEŠ ME

Stižeš me, stižeš me, stižeš me,
u ljubavi, u obzorju
i tako sve po redu
Stižeš me u Perifl eqeton
u Letu i u Stiks,
U Žabe, Ptice, Oblake
u nebo i u niks....

Ivan Slamnig

JUTARNJI POKLON LJUBLJENOM

jutros ti neću reći
samo ono: dobro jutro!
kao neki dragi gost.
ne. izletjet ću kroz
šest prozoraistovremeno
ne bi li onesvijestila sunce
i donijela ti ga u ustima
kao kost.

Dorta Jagić

PISMO MRTVOG PJESNIKA

Zvijezdu ću njegovu tek rođenu skinut
iskre mu s glave otpuhat
a u uho mu gluho korov zasadit
No ovome hrvatskom nebu
svijetlit će samo Ja pa Ja pa Ja.

Sead Begović

CIGLA

Sad kad razgovaraš s ciglom
pitaj je koliko anonimnosti
zaprema njezina konkretnost
je li znala što zgrada želi biti
i kako to da je postavljena tako
visoko tik do ruba šume

Igor Rončević

MALE STVARI

Male stvari kad dotaknu ljepotom,
kad popune dušu punoćom,
beskrajni prostor titrajem ljubavi obasjaju,
u dušu spokoj useljavaju,
iz srca nemir iseljavaju....
Lavinu nježne dobrote zakotrljaju,
poput lahora živote dodiruju....
I paze.... i maze
skrovito u pogledu dobrih ljudi,
u cvijeću, što nam razdragano silazi u srca,
u suncu, što nam veseljem ispunja dušu,
u bezvremenim snovima slatkim
koje dišemo....

Darko Petar Štivičević

ZAMETNUTI JEZIK

Prije nego se zavrti ime žene
koju sam volio na svome zametnutom
jeziku
pomilovat ću životinju koju pamtim
iz pjesama o mladosti.

Slavko Jendričko

NEZNANI GROB

Dizao je za slobodu
U junačkoj barjak šaci,
Tko bi znao gdje je pao
Međ tolikim međ mrtvaci.
Puhnuli su vjetri pusti,
Raznijeli su prah junaku:
Ostala je samo krvca,
Osušena na barjaku.
Strunuo je barjak slave
Kroz tolika duga ljeta,
A krvca je postonula
Domovina gruda sveta.

Silvije Strahimir Kranjčević