Lijepa naša Hrvatska poezija

MOJ DID

Moj se did sa zvizdan družija,
sa suncem i sa misecon,
moj se did družija s tovarom
i sa zmijon i s kozon se družija,
moj se did s kišon družija,
sa svakin vitron, s mrazon, i sa zviriman.
Jerbo se moj did o' ditinstva
o' ditinstva vas zemji naminija.
I ka' je bos na ledini zauvik zanimija,
baba moja, s očiman o' jastreba,
baba moja ni mogla raspoznat nikako
njegove noge men žilan o' masline.

I tako je did moj uza Boga sta.


Drago Ivanišević

MRTVA DOMOVINA

To plače kraj i plače tužno morje
pod mjesečevim sanjama, pod zlatima,
dvorovima vilinskim pred vratima,
gdje začarano sniva kraljsko dvorje

sa snom junaka, sa dragim Penatima
u krilu borja gdje ga skrilo gorje:
o otaca pusto šamatorje,
daj san još nama, posljednjim Hrvatima!


Tin Ujević

KAD SE LUPIŠ SA SJEKIROM PO NOZI DOK CIJEPAŠ DRVA

onda ne misliš na poeziju
ili na velika djela
ili na politiku
ne prkosiš Bogu
malen si kao zrno graška
dok čekaš da bol
prestane.
Kada te izbuše geleri
od minobacačke granate
onda ne razmišljaš o dojmu
koji ostavljaš na žene
ili o nacionalnoj himni
zavučeš se pod kamen i
čekaš da bol prestane.
Kad se za tobom zatvore
vrata istražnog zatvora
onda misliš o slobodi.

Tomica Bajsić

TRAŽEĆI OPIS NEVIĐENOG

Tražeći opis neviđenog, osjenčan u prvoj slutnji,
donedavno još obećan mi okus čuda, nisam uspjela
pronići dalje od već uvježbanih prirodnih pojava,
obuzdanih lupom i sličnim spravama za proizvodnju
uvijek novih imena smještenih u botaničke i ine
vrtove, osute metalnim pločicama latinskog šapta....

Vesna Biga

PJESMA

Kroz moje noći idu mračni usamljeni nemiri
Kroz moje noći idu bijele ruke bludnica
ladne kose oči pruženi pogledi
Kroz moje noći idu sjenke prazni vjetrovi
jad i mir i tišina umornih časa
I povrh bludnica ulica glazbe ružnih lokala
prolaze moji snovi ko svijetle teške tiče
I ja s anatemom mesa (meso moje već sane)
visoko sklanjam nemoćnu glavu u beskrajnost -
U beskrajnosti tonem i moje se misli u nju ruše
kao u bijelu vodu mirne crljene zvijezde

Antun Branko Šimić

SNOVI

U svijetu, sazdanom od mjesečevih sjenki
o tebi,
najskrovitiji snovi žive
uz šapat
najnježnijih ljubavnih rapsodija,
koje prostiru se beskrajem
od zvijezda i cvijeća
sramežljivo se prikrivajuć uvelim lišćem
koje usnulo lebdi
na tihom povjetarcu,
daleko od noćnih nesanica....
Tamo, u predvorjima sreće,
tamo, na izvoru želja
gdje leptiri lete po dugama
obasuti rosnim nježnostima,
tamo smo mi, u sjenama
od tajni....

Darko Petar Štivičević

OBIČNE STVARI

Ponekad mi se čini da sam umoran,
umoran od života,
od tolikih stvari kojih nema,
jer tebe nema.

Ponekad mi se čini da je tamno
i hladno oko mene
i da samo ti čuvaš nešto
nalik toplini.

Toliko sam zbunjen i ne razlikujem više
šečer od soli, i smijem se kad ne treba.
Čudnovato je kako čovjek može biti bespomoćan
ako je ostavljen.


Zvonimir Golob

NENAPISANA AUTOBIOGRAFIJA

Ponekad kažu da su ljudi
ponekad da su mačke
i ja sam na njih svikla
da mi se na pola puta nađu

Kažu da su bliski,
uštihani uz put,
i umirim se tada,
u rijetkom zraku i sama kiborg
doneseno biće

Kako se baš na pravom mjestu nađem?
Kako do tebe stižem?
Zatvorim oči, udahnem duboko.


Sonja Manojlović

ONA I TI

U osvit dana ma koje svitanje
stali ste na svijetloj granici
presječeni, na bijelom oštrom rubu
dva prevarena putnika
a njene ruke o tvom polomljenom pasu
a tvoje ruke o njenim ramenima
dvoje išibanih dvoje prognanih
nijedne riječi u njenim uskim ustima
u tvojoj krvi oluja tamnih zvukova
tada i ma hoda vas dvoje ničijih
u vrtlogu opsjednuta bilja
ona i ti na obali neke pjane rijeke
ti i ona i bijesan urlik vjetrova
meci ptica i mali omamljeni oblaci
da je čaša vina mogla bi vam biti svadba
mogao bi biti sprovod da je jedna svijeća

Slavko Mihalić

VOĆKA POSLIJE KIŠE

Gle malu voćku poslije kiše:
Puna je kapi, pa ih njiše.
I bliješti, suncem obasjana,
Čudesna raskoš njenih grana.
Al nek se sunce malko skrije,
Nestane sve te čarolije.
Ona je opet, kao prvo,
Obično, malo, jadno drvo.

Dobriša Cesarić

POD DLANOM

Pod dlanom još tvoju kožu ćutim
I mirise jorgovana u jutro sneno
I dok drugi pjevaju ja šutim
Kad sve je kraju došlo
Kad sve je daleko
I zauvijek izgubljeno

Željko Krznarić

ŠEĆER NA KRAJU

zamišljam
da si tvrda glavica salate
otvaram polako
da se ne polomiš
list po list
s nadom da ću na kraju
za poslasticu naći
tvoje slatko
bijelo
srce

Ana Horvat

NEŠTO ČEMU JE MOŽDA IME BAŠ TO

Za savršeno jutro savršene i stvari
i riječi morale bi biti u svome čistom
poretku, kao lišće koje će, nakon zime,
osvojiti opet granu taktikom onom istom
kojom se i ti služiš, pa ipak nešto kvari
čistoću jutra, nešto čemu je možda ime

baš to - ta savršenost


Luko Paljetak

DOSEGNUTI

Dosegnuti tamo dalje, dalje,
tamo gdje zanos profinjenošću blista,
tamo visoko,
gdje još neprohodni su snovi
po ulicama kišnim, obasjanim, nijemim....
Iznad smijeha i suza
smijati se, plakati
tamo, daleko od nevjerice običnosti
što tinja u nemarnosti srca....
Svježinom slutnje učmalosti osvjetlati
dok hrle pogledom zanesenim,
tijeku vremena prepuštene,
dosadom ojađene....
Dosegnuti tamo dokle ne dopiru riječi,
tamo, gdje ne doseže dodir,
tamo,
gdje slikama ponaša se ljubav....

Darko Petar Štivičević

TIHA BOLEST

Ja nosim jednu posve tihu bolest.
Htio bi da se mogu nemicati,
Da mi uho šumi tišinu ko školjka,
I svaka boja koja me vrijeđa
Da umre iza spuštenih vjeđa.

Ležati nijem, nepomičan, ko kip
Jednoga Boga, što u zemlji spava,
I ne sluti da još uvijek
- Ponad njega -
Sunce sja i niče trava.


Dobriša Cesarić

AKVARIJ

Ponekad treba
zakotrljati vlastito oko
kroz zrcalo
okrenuti sloku svijeta. Ne misliš li
da je to, možda,
prava stvarnost?

Dok gledaš u vodeni akvarij,
pitaš li se
da li to mi plivamo
teško dišući
u golemoj sobi?

Dok nas žute ribice sa crvenim perajama
hrane,
zajedno iščekujemo
ishode
različitih prilagodbi.

A dijeli nas,
tek,
tanka
staklena
stjenka.


Diana Burazer

SAN BEZ SNIVAČA

Iza mene neće ostati
čak ni tuga.
Osmijeh će ko duga
nadvit se iznad plača.
Iza mene će ostati
samo san
koji se neće moći sjetiti
Ni svog snivača.

Enes Kišević

ZNAKOVI

Dugo sam gledao u sunce,
sad učim za sveca.
Sada napokon milosrđe
kaplje kap po kap niz lice.

Ovo su dani
kad mrlje odaju nevidljiv zločin,
kad se peru plahte
a ruke drhture u sapunici.

A tu: na čistom tkanju jezika
kako si hladan, bezgrešan dodir:
nemoguće ga je izbrisati.


Slavko Jendričko

NESTANI NAREĐUJEM ZBILJI

nestani, mrš,
naređujem zbilji, trebam drukčiji
nastavak na ono vrijeme čistoće,
kad je i nebo u hrvatsku dolazilo
učiti o sebi, onoj s više živih,
ako je preživjelih.

Ivan Rogić Nehajev

ŽIVOT

Zahtjevam svoje pravo na mladost, na život i sreću.
Htio bi nekud proći iz močvare te, iz tih laži,
K suncu i k mladosti strasnoj, to duša i tijelo mi traži.
Pa da i oslabljen klonem i sav da se slomim i starem,
Znat ću makar jedno, za život sam umro barem.

Dragutin Domjanić

NAĐENI BOG

Ne traži Boga mišlju: u praznini
u kojoj se miso, tamna sjenka, gubi
Uza te Bog je, uvijek u blizini
U stvarima oko tebe, u zvuku i muku.

Bog ti je uvijek najbliži od svega
Diraš ga rukom, gledaš ga u boji neba
Bog ti se smiješi iz jednog dragog lica
i plaši te iz svake stvari: nema tajne.

Ne pružaj miso u praznu daljinu
Uza te Bog je. Otvori sva čula:
na tebe svjetlost s ljetnog neba pljušti
Bog oko tebe sja treperi miriše i šušti.


Antun Branko Šimić