Lijepa naša Hrvatska poezija

NAĐENI BOG

Ne traži Boga mišlju: u praznini
u kojoj se miso, tamna sjenka, gubi
Uza te Bog je, uvijek u blizini
U stvarima oko tebe, u zvuku i muku.

Bog ti je uvijek najbliži od svega
Diraš ga rukom, gledaš ga u boji neba
Bog ti se smiješi iz jednog dragog lica
i plaši te iz svake stvari: nema tajne.

Ne pružaj miso u praznu daljinu
Uza te Bog je. Otvori sva čula:
na tebe svjetlost s ljetnog neba pljušti
Bog oko tebe sja treperi miriše i šušti.


Antun Branko Šimić

NEŠTO I ZA ME

Radost ću svoju saopćiti svijetu,
ali bol moja neka ostane za me.

Neka se braća ogriju na mome žaru,
no tajnih suza ne povjeravam nikomu.

Čovječe, ako zvuk riječi može da ti dade sreću,
ja ti je neću kratiti.

Ali na stravičnome drumu što vodi u ponore
ja hoću da ostanem sam.


Tin Ujević

VEČER

Sunce porubi oblak svileni bakrenom crtom.
Sjene stabala na brdima
Siđoše u doline:
Sunce pade za rub hrastika.

Zatim se, nenadano, iza oblaka,
Pomoli mjesec pun:
Nemirne sjene zatitraše
Na cesti, i u mračnim šumama.

Ja stojim na mjesečini, pod jablanom,
I mislim na te.


Dragutin Tadijanović

OČI

kad gledam u tvoje oči kao da gledam u
neki mali grad. prepolovljen, više te ne
volim i sad je na mjestu gdje je to nekada
postojalo obična bijela žvakaća. taj grad u
tvom pogledu zapravo me zabrinjava, ne
prikazuješ mi nijednu drugu ulicu, možda
se zbog toga i popunjavam ljepilom.

Stanka Gjurić

JA TE NE VOLIM VIŠE

Ja te ne volim više
Znaš li koliko sam bola
Morao podnijeti
Da bih rekao tu jednostavnu rečenicu

Koliko sam morao žena poljubiti
U mraku se poigravati sa mjesecom
U njihovim očima
I paziti da ne izgovorim tvoje ime


Željko Krznarić

AKO SAM VAL

Ako sam val u ovom moru
Što se nikad ne umara
Zar sam živio zaludu
Kada i oblak oluju stvara?
Delija nisam, stid me, samac
I sjeta moje korake prati
Sve imaš zemljo i vrtove i gradove,
A ovu nježnost ko će ti još dati?

Jure Kaštelan

ZAPAMĆENA SVJETLOST

Najljepša zapamćena svjetlost:
kad su mi usred dvadesetog stoljeća,

u jadranskom kršu, u kolovozu,
svijetlile zvijezde.

Kad su mi između zvijezda prvi put zasvijetlile
tvoje sise.


Petar Gudelj

TIHA SEOBA

Ja nisam blato
i nisam prah.
Svaki moj atom
Božji je dah.

Tijelo je moje
moj djelić svemira.
Isti nam bend
u vječnosti svira.

S majmunom katkad
zamijenim stablo
kad me umori zemlja.

Pute sam njene
othodala davno.
Sad zvjezdana sam prelja.


Vesna Parun

PRVA LJUBAV

Ne žalim danas nit se kajem
Odgovor ne znam i ne pitam
Al bezbroj puta mi je dosta
Po svojoj prošlosti da skitam

Zatvori vrata svojega doma
Za san se spremaj budi sretna
A mene pusti da se borim
I sam da idem protiv vjetra

Danas ih sretnem s malo tuge
Ko da im ništa nisam dao
I dok ih gledam samo mislim
Gdje mi je cvijet mladosti pao

Ko mnogo daje, malo prima
Ti ništa ne znaš, draga moja
Večeras pijem u čast prve
Od svojih ljubavi bez broja


Arsen Dedić

ČAROBNOST

Kao iz svijeta snova
ona je stigla
srcem što plamenom bukti,
dušom što svemoćno plijeni,
sa žarom rumenih žudnji
što su tajnovale u snovima nedosanjanim....
Ona je bila tamo
gdje se čarobnosti uči,
gdje se s puno strasti diše
toplinom uzavrelih tijela,
što razgaljuje slasti grudima pitomim,
usnulom vatrom bedara njenih
u igri podatnoj,
čarobnoj....

Darko Petar Štivičević

SLUTNJA

Idem u susret nekoj nepoznatoj.
Da li je blizu ili je daleko,
Ja ne znam. Ali da ti oči sjaju
Dosta je znati da te čeka neko.

U strahu za ljubav ispitujem srce.
Što ima za nju? Ima, ima dosta.
Ja joj se smiješim negdje u daljinu:
Dočekaj spremna svog gosta.


Dobriša Cesarić

MJESEC

Gledala sam mjesec i na njega
sam se iskalila - zbog mjesečnice
on je kriv, kad je pun isto, a kad
je crven, onda je i ubojica....
Sve to morao je trpjeti jer sam ja
kao žena povezana sa njim, a ne
sa suncem, koje mi, kažu,
simbolički ne pripada

Darija Žilić

PRED STOLCIMA SUDACA

Pred stolcima sudaca
(stolci su još topli od drugih sudaca
koji bi ove na smrt osudili)

Gleda u pod

u prašinu


Drago Ivanišević

ONI NE ŽELE TEBE

Ti bi da prkosiš goničima?
O, ja znam mnogo bolju osvetu:
dočekaj ih, predaj im se,
neka te bace u tamnicu.
Oni ne žele tebe, nego tvoje bježanje.

Slavko Mihalić

BJESOMUČNIK

Lice tvoje satkano od duše
Ko planet sja kad mori ovaj mrak,
A zjene tvoje, cjelov blag i drag
Briše suze što me noću guše.

Tiranine, demone, zli duše,
Zalud gutam čarobni tvoj trag!
Tek znam da sferski glas tvoj, drag i blag,
Teško sni ko harfu s neba čuše.


Antun Gustav Matoš

RIJEČ S RUPICOM U SREDINI

Bila je prozirna ta riječ, toliko
da se kroz nju mogla vidjeti druga obala,
jedna od onih riječi koje imaju rupicu
u sredini, posred svoga značenja,
a rub uokolo - britva, čisto sječivo,
na koje se mora oprezno, položiti zjenica.

Vesna Biga

GOVOR

Reci: volim te,
jednostavno,
kao da govoriš:
volim te.

Reci: nedostaješ mi,
nedostaješ mi,
nedostaješ mi.

Reci: ljubim te.
Zagrli me,
poljubi me,
ne govoreći ništa.

Reci samo: proljeće,
ljeto,
jesen.


Zvonimir Golob

ZAUVIJEK

Zauvijek
voljet ću te kao i sada.
Zauvijek
s tobom ću biti i onda
kad suludi nemiri
zarobe tvoje krhko srce
i razapnu ti dušu
tumarajući tvojim snovima divlje i grubo
i bacajući tvoje želje u tamni ponor
gdje sve umire u patnji.
Zauvijek
s tobom ću biti i onda kad
u nama bude nestajala ljubav
s bolom i u suzama,
i kad ružni snovi zarobe tvoje misli.
U tvojim snenim očima
probudit ću jutro
u kojem zauvijek živjet će ljubav.
Voljet ću te kao i sada,
zauvijek s tobom ću biti.
Zauvijek s tobom ću biti,
i onda kad s naših bistrih obzorja,
s tamnim dahom prošlosti
bude nestajao život
noseći nas u zagrljaj vječnosti....
Ne osvrćući se na bol
rađat ću nadu,
voljeti te kao i sada,
pobijediti
i zauvijek s tobom ću biti....

Darko Petar Štivičević

SASVIM JE UNUTRA OTIŠLO

Dijete je bilo lešnjak

Među visokim, hrapavim stablima,
o nečemu se još uvijek moglo razgovarati

nešto je još uvijek moglo
dobro kriknuti u zelenilu.

Gdje nije bio nitko,
i gdje smo bili svi,

lešnjakova boja i sjeta
usred užitka


Miroslav Kirin

O SATI SUMNJE, O SATI BOLA

O sati sumnje, sati bola,
Ko stvara taj vas kleti neće:
Jer radosti su male svijeće,
A iz vas raste aureola.

Slabašnu djecu radost rađa,
I njezin porod brzo gine,
A pjesme, rasplamsane bolom,
Gore ko svjetla za daljine.


Dobriša Cesarić

ADAM I EVA

Spustih glavu na njegovo rame
i on postade krošnjasti hrast
a ja u njegovom stablu tiha grana
koja će sačekati lastavice.

Mračni i zagrljeni bijasmo nalik
drevnom sviraču koji sklopivši oči
na zlatnu harfu naslonjen, sniva
o jednom bistrom i blagom svemiru

u kome nema smrti. Samo tišina
beskrajnih cvjetnih polja. Svjetlost voda
koje teku bez prestanka. I ljepota
čovjeka i žene, mirna i blaga
u nepresušnom djevičanstvu ljubavi.


Vesna Parun